Poslije odigrane 300-te kazališne predstave „Skupština“, autora i redatelja Ljubomira Kerekeša, stojim naslonjen na šank „Scenoteke“ i s prijateljem Darkom Janešom razmjenjujem dojmove o netom završenoj komediji.
„Ode nam naša Mare u zasluženu mirovinu“ – pun sjete kaže mi Darko.
Marija je bila vrckasta cura, zaraznog osmjeha, sjajan recitator, odrješitog i snažnog glasa. Još i danas se sjećam tog ponedjeljka 1970. godine, kada se gimnazijskim hodnicima proširila vijest – Marija Ivezić proglašena je najboljim recitatorom „Susreta mladih“, najposjećenije omladinske priredbe u Varaždinu. Bio je to veliki uspjeh za mladu gimnazijalku. Marija je preko noći postala prepoznatljiva faca kojoj smo zavidjeli jer više nije bila „samo naša“. Krug njezinih obožavatelja naglo se proširio.Kao članica Omladinskog dramskog studija narodnog kazališta „August Cesarec“ (HNK), iste godine glumila je u predstavi „Slučaj maturanta Wagnera“. Po nalogu profesora Perca, svi drugi razredi morali su zbog lektire ići na predstavu u kazalište. Koji je to bio ponos, gledati našu Mare iz II. c kako glumi u predstavi. Sjajnim uprizorenjem iskazala je svoj neosporni talent i velike glumačke mogućnosti, trasiravši si budućnost na daskama varaždinskog teatra. Bila je skromna, nije ju prebacilo, kako bi rekao naš izbornik Dalić. Svoj sjajan glumački i recitatorski potencijal dvije godine kasnije potvrdila je pobjedom na devetom Goranovom proljeću, najprestižnijem natjecanju recitatora amatera iz čitave Jugoslavije. U vrlo jakoj konkurenciji, pred žirijem eminentnih jugoslavenskih dramskih umjetnika na čelu s izvrsnim Svenom Lastom, Marija je briljantno izvela pjesmu Tina Ujevića – „Jutra nevolje i stida“ i fascinirala stručni žiri.
Godine 1982. ostvario joj se životni san. Hrvatski kazališni autoritet, tadašnji ravnatelj kazališta August Cesarec, Petar Veček, ponudio joj je profesionalni angažman u teatru. Nije mogla odbiti. Slijedile su uloga za ulogom. I onda joj je u srpnju, 1990. godine redatelj Vladimir Gerić povjerio ulogu koja će usmjeriti njezinu glumačku karijeru na kajkavski kolosjek – u srednjovjekovnoj francuskoj farsi na kajkavskom dijalektu „Bogi Ivač“. Osim što je u komediji zablistao njezin talent, u predstavi je rođena kemija između nje i glavnog aktera, Ljubomira Kerekeša, koji osim što je dobar glumac, posjeduje i izrazitu nadarenost za suradnju i scensko zajedništvo.
Glumački klik okorjelih kajkavaca Marije Krpan i Ljubomira Kerekeša osjetio se i jučer na posljednjoj predstavi „Skupštine“.
Marija Krpan je glumica koja je ostavila neizbrisiv trag u promociji kajkavskog jezika igrajući u kultnim komedijama HNK-a ( „Bogi Ivač“ i „Bogi Ivač znova“) i Kerekesh Teatra (“Povratak ratnika”- 200 izvedbi, “Skupština”- 300 izvedbi, film “Marginalci”- više od 55 000 gledatelja u kinima i više od 100 000 pregleda na online videotekama i digitalnim platformama).
Komedija „Skupština“ jučer je preseljena u škrinju najljepših uspomena Kerekesh teatra. Hvala Mariji Krpan, Ljubomiru Kerekešu, Miji Pavelka i Drašku Zidaru na smijehu i veselju koje ste nam pružali u posljednjih dvadesetak godina. Vi i „Skupština“ niste ostavili samo trag na pozornici, već i na filmskom platnu kao akteri najgledanijeg hrvatskog filma 2022. godine – „Marginalci“.
PIŠE: Marijan Hižak
